Prvostepena presuda Osnovnog suda u Kotoru, da je Kasino Avala gradio svoj prostor, a ne hotel Avala izazvao u Budvi veliko iznenađenje, ali i revolt među brojnim sadašnjim i bivšim radnicima hotela. Sud je u tom procesu, kako je kazao rukovodilac tehničke službe za vrijeme renoviranja hotela „Avala” u Budvi nakon zemljotresa 1979. godine Boro Ljumović mogao pozvati sve bivše radnike da kažu kako je bilo. Ljumović za „Dan” priča i životnu priču ovog legendarnog hotela koja se sada aktuelizovala presudom Osnovnog suda u Kotoru.
– Poslovni prostor koji je koristio „Kasino Avala” bio je sastavni dio restorana hotela „Avala” renoviranog nakon zemljotresa – izjavio je Ljumović, koji je sada penzioner.
• Da li ste upoznati sa presudom u kojoj je vlasnik ovog prostora o kojem pričate ustvari prostor kazina „Avala”?
– Ne znam za druge vlasnike, znam da je to naše bilo svojevremeno. To je bio Avalin sastavni dio restorana, kako što ko prikazuje, to ne znam i da li se može to istrgnuti iz te kompozicije. To mi nije jasno i čak mi je i čudno. U tom prostoru je bio restoran, kuhinja ispod recepcije, gdje je i sada recepcija, a drugi dio je bio zatvoreni restoran. I dio od ulaza, gdje je sad onaj monumentalni ulaz, bio je otvoreni prostor i gdje je sad taj kazino bio je atrijumski prostor tog našeg restorana. Tu se doručak služio. Nijesmo imali gdje te ljude usluživati, sem tu. Čudno je to da je moglo biti istrgnuto iz cjeline, to nikako nije moglo biti. To je sastavni dio, jedino ako je nešto kasnije rađeno i učinjeno, po meni nemoguće.
• Rekli ste da biste i svjedočili o činjenicama u vezi sa tim vremenom?
– To što je tačno i što je istina, što ja znam, na bilo čijoj strani, rekao bih. To nije za ove ni za one, to je činjenica, iz čega se sve sastojao taj objekat, što jeste i što je pripadalo njemu. Ja sam 1997. godine otišao iz „Avale”, i taj poslovni prostor je još bio u sastavu hotela. Čak sam kasnije 2005–2006. mijenjao šefa tehničke službe jedno ljeto, dok je bio angažovan na hotelu „Bjanka”, i tada je poslovni prostor bio sastavni dio restorana. I tada se tu služio doručak. To je još uvijek bila doručkovaona, a kazino je bio u staroj Avali. Naš kazino je bio u staroj Avali, u dijelu iznad kafića prema trgu. Ne znam da li je taj kazino radio tada, jer taj kazino nije dugo ni radio tamo u Avali. Da li je kasnije što rađeno poslije toga, to ne znam. Ali ovdje na ovom prostoru nije bio kazino. Jer se tu služio se doručak. I zimi je bio restoran. Za Novu godinu kada je bilo puno gostiju, kada nijesu mogli svi da budu usluženi u restoranskom dijelu, onda je u tom dijelu dio gostiju smještan.
Ljumović je kazao da je krajem 1980. počela intenzivna izgradnja hotela „Avala” i da su neko vrijeme stagnirali, zbog arheoloških istraživanja. Sredinom 1983. otvorili su renovirani hotel, a posao oko rekonstrukcije u početku su vodili direktor Đuro Radanović, Miško Ivanović i on.
• Vi ste samo bili šef tehničke službe?
– Koordinator tih radova, između glavnih izvođača i podizvođača i pratio radove, kao šef tehničke službe, ispred firme. Dakle, bio sam u potpunosti angažovan na toj izgradnji, pored nadzora kojeg smo imali. U toku izgradnje ukazala se mogućnost, nešto smo i ranije konstatovali prilikom geomehanike tla, kad je elaborat dobijen, da taj materijal koji bi se iskopao iz temelja i sa mjesta restorana, jer je trebalo restoran malo spustiti, da se formira plaža. Dobili smo sve saglasnosti kako lučkih vlasti, tako i mjesne zajednice i onda je tu nasipano, praktično je plaža formirana od tog materijala. To je plaža ispred hotela. Tada je to bila plaža Brijeg od Budve. To je zapravo materijal iz tog prostora, gdje je restoran bio, kuhinja, i bazenski dio. Tu je nastala jedna od najljepših plaža, po mom mišljenju. Nažalost, polako nestaje, jer je trebalo napraviti dvije školijere, tamo gdje je crkva na ćošku Starog grada Santa Maria In Punta, i ovdje kod balerine. Dakle nabaciti krše, to je nekih stotinjak metara, da bi spriječili udare talasa, da bi se praktično zadržala na tom prostoru, jer je nevrijeme odnosi polako. A plaža nema prirodnog hranjenja, nego onaj materijal koji smo tada nabacili, dok njega bude, biće i plaže. Svake godine se smanjuje i tu bi trebalo nešto uraditi, da bi se sačuvala kao takva.
• Znači predlažete da se to naspe?
– Da, Institut „Jaroslav Černik” dao je neko uputstvo koje je trebalo sprovesti da bi se zaštitila plaža. Jedan od vodećih stručnjaka u to vrijeme Ratko Čičin Šain iz Tehprojekta iz Rijeke predložio je da se urade te dvije školijere, kako bi se zaštitila plaža. Jedan dio ispod bazena što je bio već je odnijelo. A polako će i ovo drugo, nažalost nestaje. Šain je bio vodeći stručnjak u Tehprojektu 80-ih godina za obale, utvrde, za radove na moru i pod morem.
Hotel je otvoren negdje u maju 1983. godine, gradio ga je Komgrap iz Beograda sa svojim podizvođačima. Tu su bili uključeni za kamenorezačke radove Jadrankamen Split, mašinske instalacije Vodovod i kanalizacija Monter Split, Energoprojekt elektriko. Dio kamenorezačkih radova povjeren je firmi iz Aranđelovca, tako da su praktično iz cijele Jugoslavije bili uključeni na gradnji hotela. Šipad je bio angažovan za enterijer. Hotel je tada dobio Trinaestojulsku nagradu, projektant je Vlado Plamenac, naš Budvanin.
• Koliko se današnja „Avala” razlikuje od tadašnje iz 1983. godine?
– U ovom izgledu razlikuje se. Po meni, ona Avala je imala dušu, ova je nekako drugačija.
• Da, ali je sad sve nekako u skladu sa modernim trendovima?
– Da, ali o ukusima se ne diskutuje, projektantskim nekim viđenjima, to su njihove stvari. Meni je ona Avala nekako više prirasla srcu, ali to je razumljivo. Učestvovao sam u izgradnji i poslije u radu. Nakon zemljotresa stara Avala nije mnogo stradala, ali je bila toliko oštećena da je trebalo preduzeti nešto. Prije toga krenulo se u pripreme za izgradnju, zapravo počelo se razmišljati o gradnji. Tadašnji direktor Milinko Šljivančanin je preduzeo izvjesne mjere za neke projektantske radove. Jedan pozivni konkurs je urađen na nivou Jugoslavije. Pozvano je desetak i više arhitekata da daju svoja rješenja, a odabran je rad Vladimira Plamenca, našeg Budvanina. To je zaista bio hotel sa dušom. Vlado je naš poznati arhitekta, projektovao je hotel Beograd u Bečićima, Olivu u Petrovcu, Avalu i još neke hotele. Bio je uspješan i poznat arhitekta i dobio je Trinaestojulsku nagradu za hotel Avala.D.M.


Sredinom 80-ih dobili Trinaestojulsku nagradu

• Koje godine je dodijeljena Trinaestojulska nagrada za hotel Avala?
– Između ‘83. i ‘85. godine. Hotel se sastojao iz smještajnog dijela, podijeljenog po djelovima A, B, C, bazenom i restoranom. Bio je atraktivan taj otvoreni restoran, gdje je sad kazino. To je bio hotelski restoran, ljeti se tu služio doručak. Bio je to atrijum, otvoreni prostor, produžetak skalina sa trga koji se penjao prema Avali, prema ulazu, i na tom dijelu bilo je predviđeno da se održavaju neke muzičke manifestacije – susreti mladih.
Dio gdje je sad restoran ovaj gore, bio je otvoren. Nalogom revizione komisije se tražilo da taj dio bude promenada, šetalište od dijela od Budve od novog dijela.
Sad su to zatvorili kazinom, sabili. Bila je ta veza odozdo, od Mogren plaže ispod bazena tim prostorom, između stare Avale i dijela trga, tu je bio jedan prostor predviđen i za izlaganje pronađenih arheoloških stvari. Tu je bilo preko 2.000 arheoloških eksponata, u to vrijeme dok se radilo. Znalo se da je ovo arheološki lokalitet jer je 1938. godine kada se radila stara Avala, tada su naišli na taj dio, ne znajući što je to. Tada smo i obavezali izvođače da se moraju obazrivo ponašati na tom prostoru i ubrzo nakon počinjanja sa zemljanim radovima, naišlo se na to arheološko nalazište. To je Zavod za zaštitu spomenika kulture vodio i Arheološki muzej iz Podgorice.
Danas su ti predmeti izloženi u našem Arheološkom muzeju u Budvi. Sve to što smo našli nakon zemljotresa, mi smo to finansirali. Bilo je interesantno posmatrati te predmete, da nakon 2.000 godina izađu na svjetlost dana. Pa smo uspjeli i onaj mozaik tamo sačuvati i izvući, danas je restauriran i izložen. Trebalo ga je restaurirati i postaviti na ćošku kod Avale, ali je to preuzeo naš centar iz Budve. Tako da je to restaurirano na tom prostoru i dostupno javnosti, interesantan prikaz delfina trorepih.